INTERNETSKI ČASOPIS
OŠ STJEPANA RADIĆA - BIBINJE

" Kafa" sa Samanthom!

Bibinje je bogatije za još jednog pjesnika, za novog čuvara našeg bibinjskog govora – Samanthu Pedišić.

       Jako smo ponosne na našu mještanku koja je sa svojih 19 godina izdala zbirku pjesama „ Dođi na kafu“.

Samantha je odlična učenica Medicinske škole „ Ante Kuzmanića“ u Zadru i odlična pjesnikinja. Nastupa na pjesničkim skupovima, a mi smo je imale priliku slušati u školi na promociji njene prve zbirke pjesama. Odlučile smo s njom napraviti intervju jer mlada i uspješna učenica i pjesnikinja može biti lijep uzor nama mladima, potaknuti nas na literarno stvaranje te njegovanje našeg bibinjskog dijalekta.

 

Otkud ljubav prema bibinjskom dijalektu i svom „Bralića putu“

Vjerovatno se ljubav prema dijalektu i pjesmama skrivala u meni već od djetinjstva i tek se sada otkrila na površinu. Puno je trebalo hrabrosti i strpljenja da otkrijem nešto što sam skrivala, i od sebe, ali kad se dogodi ljubav i kad postoji sigurnost i podrška… sve je lakše. A ljubav prema Bralićevom putu je već odavno stvorena i živi u meni.

 

Koliki utjecaj su na Vas imali profesori hrvatskog jezika za ljubav prema materinskoj riječi?

Svi profesori hrvatskog jezika, na neki način, pomogli su mi zavoljeti riječi. Iako, nisam imala vremena pokazati koliko mogu i koliko znam. Zahvalna sam im jer sam u riječima pronašla sebe.

 

       Koja je prva pjesama koju ste napisali?

Prva pjesma koju sam napisala je “Naša butiga” u kojoj sam opisala svoju majku koja će mi ostati vječna inspiracija.

 

Je li prije Vas, itko iz vaše obitelji pisao pjesme?

Tata je u mlađim danima znao napisati pokoji tekst i sastav, ali pjesma se još nikom nije dogodila.

                                                                                    

Kako je došla ideja za napisati pjesmu „Dvi kužine“?

Već dugo mi se ta pjesma stvarala u glavi, mnogi ljudi imaju dvije “kužine”. Bilo mi je interesantno pozabaviti se tom temom jer se većina pronašla u mom tekstu; kao i ja sama.

 

Ljute li se Vaši bližnji kada ih spominjete u pjesmama, npr. mama u pjesmama:  „ Vrime od turistov“ , „Naša butiga“ ili najbolji prijatelj?

Ne, znaju da pišem iskreno i da je to zdrav humor . Uvijek je lijepo nekoga iskreno nasmijati.

 

Jeste li ponosni na svoju uglazbljenu pjesmu „Zemljo moja“?

 Već dugo sam spremala to iznenadenje za druge, a iznenadila sam sama sebe. Pisala sam ju s puno ljubavi prema svojoj zemlji i iskreno pokazala emocije. Jako sam ponosna i, ponekad, ne mogu vjerovati da je to moje djelo.

Znamo da svaka pjesma ima posebno mjesto u Vašem srcu, ali da možete koju bi izdvojili kao najdražu?

Sve su mi drage i sve su mi prirasle srcu. Svaka nova pjesma ima značenje, puna je emocija i u svakoj pjesmi  pokazujem sebe. Ali ona koja je najdraža i koja je kao “lokotom” povezana sa mnom je “Naša butiga”.

 

Tko je prepoznao Vaš talent i potaknuo Vas na objavljivanje prve zbirke?

S najvećim ponosom mogu reći da je to moj mentor i prijatelj Ante Sikirić. Zauvijek ću mu biti zahvalna jer bez njegove podrške i bez njegovih riječi ohrabrenja ne bih nikada pokazala ono što mogu, ono što znam. Svaki početak je težak, ali kad su pokraj tebe ljudi koji te podržavaju i vole; to postaje najljepše iskustvo, a kasnije, i najljepše sjećanje.

 

Idete u medicinsku školu. Je li teško uskladiti obveze prema školi i nastupe na pjesničkim skupovima?

 Nekada je teško ukladiti sve obaveze, ali uvijek se nađe vremena za ono što volite ako to stvarno i želite. Ipak, potrebno je duže vremena da se naučite živjeti s novim navikama i novim spoznajama.

 

 Sada kada je objavljena Vaša prva zbirka, koji su Vam planovi za dalje?

Nemam neke posebne planove, želim nastaviti pisati jer je to moj san. Nadam se da će moje pjesme nasmijavati čitatelje jer najljepše je vidjeti sretne ljude, čovjeka s osmijehom na licu. Tada se ostvaruju svi moji snovi.

 

                                                                                                       Pripremile: Marieta Lisica i Vanda Sikirić, 5.c