Zimske radosti

Eh, ta zima! Malo je ima, pa nema. A mi je toliko željno iščekujemo. Još da padne snijeg… Tražimo li previše?

Učenici 3. a razreda  opisali su i nacrtali zimu kakvu bi željeli doživjeti.

Snijeg

Snijeg pada

nema hlada.

Igrajmo se sa snijegom,

jezerskim ledom.

Eno snješko,

gađat nije teško!

Lovre Vuksan, 3.a

Zima

Da sam ja zima doletjela bih na krilima vjetra u svoj kraj. Poigrala bih se s ljudima,životinjama i biljkama. Zavirila bih u sve bijelo. Razveselila bih djecu. U domove bih unijela miris božićnih blagdana.

Dora Lukić,3.a

Snijeg

Snijeg je zabijelio grad. Na krovovima se vide bijeli dimnjaci. I parkovi se bijele. Jedan mali ježić u parku traži hranu. Eh, da mogu naći puža glava mi ne bi bila tužna.

Kristina Režan, 3.a

Zima bih voljela biti

Da sam zima, pokazala bih svoje oštre zube. Poslala bih snježne bijele pahuljice da se djeca sa mnom vesele i hvataju me. Htjela bih poslati dašak bure da svim djevojčicama bude vjetar u kosi. Poslala bih djeci puno snijega da se veseli svako dijete, da prave snješka i da se grudaju. Poslala bih im jaku hladnoću da osjete zimu u svojim rukama, da je osjete po licu i nosu. Takva bih ja voljela biti zima.

Laura Lisica,3.a

Da sam zima

Da sam zima u svom mjestu malom svim bih se silama važna  pravila ispred snježnog i uvijek bijelog Velebita! Mijenjala bih smjer vjetra kako bih pahuljice snježne poslala do mora. Ponosno bih zašvijukala što jače mogu kako bi me sva djeca odmah uočila. Željela bih da pripreme sanjke, čizmice i kapice tople da se veselimo za blagdane godine nove! Htjela bih da me svi pamte jer djeci je snijeg najzanimljiviji – to svi već znate.

Gabriela Šimunić, 3.a

Zima

Vjetar sve pred sobom nosi

Igra se i u mojoj kosi.

Gole grane ljulja,

Hladna zima to se šulja.

Zima je sad

Stigla u grad.

Otvorila je hladna vrata

Snijeg nam nosi sv. Kata.

I livade, i krovove, i brijeg

Pokrio je snijeg.

Dalmatinac svaki je ljut

Obukao najdeblji kaput.

Samo dječje noge gaze

Snježne staze

Jer zimske šale

Vole ručice male.

Sve je bijelo, bijelo

I grad i selo.

Antonia Smolić-Ročak, 3.a

Ledena kraljica

Nakon vjetrovit, kišovite i maglovite jeseni, stigla sam u primorje. Ovijem cijeli kraj u svoj kaput od bure. Dalmatincima cvokoću zubi, a nos i obrazi rumene. Djeca mi se ipak najviše raduju. Počinju zimski praznici, a i u prosincu dobiju poklone. Tko sam ja? LEDENA KRALJICA. Na glavi nosim krunu od kristala leda, haljina mi je bijela i meka od pahulja snijega. Ove godine imam plan za djecu – obradovat ću ih snijegom za Novu godinu. Posut ću bijele oblake po nebu, smiriti buru i prosuti snijeg. Sa svog ledenog prijestolja gledat ću bijele krovove, sretnu djecu na sanjkama i mrzovoljne, pomalo šeprtljave Dalmatince. Mislim da je njima dovoljno da ih Ledena kraljica posjeti jednom u deset godina.

Antonia Smolić-Ročak, 3.a