Svi naši slatki psi lutalice

Ispred naše škole se udomaćio pas po imenu Bubi.

Bubi je ispred naše škole još od prošle godine. Djeca ga vole i ne boje ga se, već se igraju s njime. Kada je Bubi prvi dan došao do škole, kuharica mu je dala jesti. Od tada je počeo dolaziti svaki dan ispred naše škole. Svakog dana Bubi dođe prije djece pred školu. Kada djeca dođu, on se mazi s njima. Osim Bubija, u Bibinju ima jako puno pasa koji šeću slobodno. To nije dobro za ljude koji se boje pasa ili su alergični na njih, a takvih je ljudi nažalost puno. U našem se mjestu razvio turizam, pa to nije dobro ni za turiste koji šeću našim ulicama te daje ružnu sliku o mjestu i mještanima. Neki psi su slatki na prvi pogled, a kada im se približiš, počnu režati. Psi mogu biti i dobri i loši, opasni i neopasni, a sve njihove osobine ovise o njihovom gospodaru.

Ja imam psa još od sedme godine. Uvijek kada ga pogladim ili nježno pogledam, on počne mahati repom i krene za mnom. Kada pas maše repom znači da je sretan i zadovoljan. Kada se moj pas želi igrati on laje, nekada trči u krug, uši drži uspravno te ih polako spušta. Jako volim pse, ali smatram da se o njima treba brinuti. Svi volimo Bubija i većinu drugih pasa koje srećemo po mjestu, ali pitam se je li doista u redu da psi lutaju mjestom bez nadzora svog vlasnika?

Laura Sikirić, 5. b

Odredba postoji – nedostaje primjena

Općina Bibinje još 1. travnja  2005. godine donijela je Odluku o držanju pasa i postupanju sa psima i mačkama lutalicama. Prema  Članku  25.  ove Odluke „psom lutalicom smatra se svaki pas koji luta ulicom ili drugim javnim površinama bez nadzora, kao i pas koji nije registriran.“

Članak 21. iste  Odluke utvrđuje pravila kretanja pasa po ulici i drugim javnim površinama na području Općine Bibinje  pa tako u piše da se „psi  moraju voditi na uzici tako da ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje ljudi i životinja i ne ometaju odvijanje redovnog prometa. Ako se radi o velikom psu (npr. njemački ovčar, doga i sl.) te o oštrom i nasrtljivom psu, držatelj je dužan, osim što ga vodi na uzici pored sebe, staviti mu brnjicu. Držatelj psa dužan je očistiti javnu površinu i drugu sličnu površinu koju je onečistio njegov pas. Psi bolesni od zarazne ili nametničke bolesti i neupisani (neregistrirani) psi te psi koji nisu cijepljeni ne smiju se izvoditi na ulicu ili drugu javnu površinu, a niti u vrijeme tijekom kojega nadležno upravno tijelo zabrani kretanje pasa (kontaminacija).

Nadalje, Odlukom su propisane i kazne za sve one vlasnike pasa koji se ne pridržavaju odredbi, a kazne se kreću od 100 do 500 kuna za vlasnike.

O problemu pasa koji bez nadzora lutaju mjestom razgovarala sam s općinskim donačelnikom Šimom Sekulom. Iako je Odluka o držanju pasa i postupanju sa psima lutalicama donesena još prije deset godina, čini se da se odredbe iz ove Odluke baš i ne provode u djelo. Što je tome razlog?

Zašto se ne vodi briga o psima lutalicama?

• Briga o psima lutalicama se vodi. Problem je što vlasnici pasa ne vode brigu o svojim kućnim ljubimcima i puštaju ih bez nadzora.

Kažnjavaju li se ljudi koji ne vode brigu o svojim psima?

• Ljudi koji ne drže svoje pse pod nadzorom budu upozoreni od komunalnog redara da ih stave pod nadzor. Velik je problem što je teško utvrditi vlasnike takvih pasa te im je teško izreći kaznu.

Mislite li da su psi lutalice veliki problem našeg mjesta?

• Mislim da psi lutalice nisu velik problem ovog mjesta. Nije zabilježen neki veći incident sa psima lutalicama.

Što biste učinili da Vas napadne pas lutalica?

• Obavijestio bih veterinarsku inspekciju te bih kontaktirao komunalnog redara. Ne bi mi bilo svejedno da me napadne i ugrize pas lutalica jer ne znam je li pas zaražen ili nije.

Kakav je zakon o psima?

• Općina Bibinje ima odluku o držanju pasa i postupanju sa psima lutalicama. Psi se moraju držati pod nadzorom i vlasnici moraju voditi brigu o svojim ljubimcima. Pse lutalice hvataju djelatnici Veterinarske stanice, a komunalni redar može izreći kaznu od 100 do 500 kuna držatelju psa koji se ne pridržava odluke o držanju pasa.

Hoće li naša općina što mijenjati u vezi ovog problema?

• Naravno da će se mijenjati u korist svih žitelja našeg mjesta kako bi što sigurnije šetali ulicama.

Razgovarala: Leona Lisica, 5. b

„Školski psi“ – slatki  posjetitelji ili žrtve nemara svojih vlasnika?

Velik broj pasa svakodnevno dolazi pred našu školu. Istina, najčešće su jako slatki i bezopasni te vrlo dragi djeci. Kako djeca inače vole pse tako i ove naše „školske pse“ jako vole, maze, igraju se s njima. Nerijetko koji od njih, ako je jako pitom, krene u školski hodnik za nekim učenikom, a znaju se popeti i na kat do prvih učionica! Ispred naše škole već se udomaćio Bubi koji mirno drijema pred ulazom i čeka da mu kuharica Kata dade slastan obrok, ali izmjenjuju se i stalno novi psi, svih mogućih boja, pasmina i osobina.

O problemu pasa koji lutaju našim mjestom bez nadzora pa često došetaju i do naše škole razgovarali smo i s ravnateljicom Mirkom Sikirić.

Što mislite o psima koji lutaju mjestom bez nadzora?

• Mislim da imaju nesavjesne i nemarne vlasnike.

Treba li njihove vlasnike kazniti?

• U gradovima bi bili kažnjeni visokim novčanim kaznama.

Stvaraju li probleme psi koji su oko škole?

• Stvaraju probleme. Zbog toga sam upoznala mjesno komunalno poduzeće i tražila da interveniraju i uklone pse lutalice. Također sam telefonom zvala vlasnike pasa da ih odvedu iz školskog dvorišta.

Volite li vi pse ili ih se bojite?

• Moji kućni ljubimci su mačke.

Da ste vi načelnica općine biste li riješili taj problem i kako?

• Nisam načelnica općine…

Ne bi samo psi u školu ... :-)

Razgovarala: Petra Grahovac, 5. b

ZANIMLJIVOSTI O PSIMA

Psi su porodica unutar natporodice psolikih životinja.

Danas su psi rasprostranjeni po svim kontinentima, ali ih prvobitno nije bilo u Australiji, na Novom Zelandu, Novoj Gvineji, Madagaskaru i Antarktici. Međutim, danas su psi gotovo svuda udomaćeni i to uz pomoć čovjeka. Psi su također prve pripitomljene životinje. Oni su čovjekov najbolji prijatelj i nikada te neće ostaviti ili izdati.

Najbolji čuvar kuće je pas koji samo lopove tuče

Za psa čuvara prvotno se pitbull smatrao najboljom i najpouzdanijom rasom psa čuvara. No to je pogrešno. Pitbull od 30 kg može srušiti čovjeka na pod, ali što bi onda napravio kavkaski ovčar težak 100 kg? Kavkaski ovčar je jako dobar pas čuvar, ali čuvar kuće. Najboljim psom, čuvarom ljudi, smatraju se doberman, labrador, retriver itd...

Dobermani su jako dobri, ali i krvoločni psi čuvari. Nisu opasni za ljude, ali u nekim slučajevima znaju pokazati zube.

Bez brige sam ja kada me Bela čuva

Prijateljica moje mame ima psa labradora Belu. Dok su moja mama i njezina prijateljica razgovarale, ja sam se s Belom igrala u vrtu. Igrale smo se jako dugo pa sam se umorila i otišla se napiti, a Bela je krenula za mnom. Mamina prijateljica ima jako veliku kuću, i dok sam se penjala, zaustavila sam se na 3. katu. Tamo je jedan veliki prozor bez stakla pa sam se nagnula da vidim kakav je pogled. Kako sam se ja nagnula, Bela je stisnula moje noge jer se prestrašila da ću pasti. Ja sam se još više nagnula, a Bela je još jače stisnula moje noge, ugrizla moju nogavicu i povukla me natrag. Od tada ja labradore smatram savršenim psima za djecu i odrasle.

Jedna greška ljudi i pas odmah poludi 

Opasni i agresivni psi ne postoje! Najprije treba naglasiti da pas nikad nije, i ne može biti kriv za nasilje. Uvijek se iza nekog incidenta sa psom, krije ljudska pogreška. Ljudi svoje pse trebaju izdresirati najbolje što mogu i dati sve od sebe. Pas će se prema čovjeku ponašati kao što se čovjek ponaša prema njemu. Ako pas dugo stoji na lancu i ne pušta ga se, taj pas će naravno postati agresivan. Takve ljude što ostave pse na lancu treba kazniti. Za psa je sasvim normalno da se naljuti kada samo stoji na lancu. Psa koji se šeta s vlasnikom i ima brnjicu, nije dobro dirati. Pas može poludjeti i skočiti na svoga vlasnika i na tebe. Tada bi o pod skinuo brnjicu i izgrizao ljude. Takvi psi nisu prirodno opasni i agresivni, nego su ljudi napravili neku pogrešku. Psi su zapravo umiljate životinje.

O Kinezu i njegovom vjernom psu

Ima jedna istinita priča o Kinezu i njegovom psu. Kinez je morao na put , a psa nisu puštali u vlak, pa je tako pas ostao na stanici. Njegov je vlasnik umro na putu jer je vlak skrenuo s tračnica. Taj pas ga je na stanici čekao 7 godina, na istom mjestu, i nije otišao ni na sekundu. Tada je pas uginuo zbog starosti, a ljudi su mu izgradili spomenik i saznali da je pas najvjerniji i najpouzdaniji čovjekov prijatelj.

Laura Sikirić